
Abeceda uspjeha – Đulsa Bajramović
Izvodi iz knjige „Abeceda uspjeha i dobrog života & Tajne i vrline uspješnih“ autora Kemala Balihodžić, iz životne priče prof. dr. Đulse Bajramović:
Vi ste pružili ogroman doprinos u školovanju kadrova koji rade u obrazovnim insitucijama, kako Vi to ocjenjujete. Čemu treba posvećivati još veću pažnju da rezultati budu još uspješniji.
Bajramović: Moj doprinos obrazovanju kadrova može se smatrati zadovoljavajućim samo u postratnim godinama. Prije rata radeći na Pedagoškoj akademiji bila sam izuzetno pasivna. Držala sam nastavu i sve poslove obavljala korektno, ali nisam doprinosila razvijanju akademije jer je to bio nečiji zadatak a ne moj. U postratnom periodu sve je palo na malu grupicu profesora, ali su problemi daleko složeniji. Nismo imali: prostor, evidenciju studenata, nastavne planove i programe, udžbeničku literaturu (ni akademije ni ličnu), ni jedan list praznog ni napisanog papira.
Ukoliko neki čovjek želi ili dođe u situaciju da mora rukovoditi onda je mužno postovati neke uzuse da bi iole uspio a to su:
- Raditi više od bilo kog u kolektivu – tako da ima smisla davati zadatke drugima i da saradnici prihvataju bez zadrške;
- Pokušati odmjeriti mogućnosti pojedinaca i davati im adekvatne zadatke;
- Truditi se da koliko je to moguće bude što pravedniji, ne praviti razlike drastične među saradnicima bez obzira na lične sklonosti i odnose;
- Nikada ne povisiti ton pri razgovoru sa saradnicima niti naređivati, kroz dijalog se može skoro svako ubijediti da obavi neki posao, a da mu se ne naredi naročito sa pozicije rukovodioca; i
- U razgovoru sa saradnicima što manje upotrebljavati „ja“ i isticati svoje zasluge. Neka drugi ocijene uspjehe rukovodioca ako ih ima i ako zaslužuje pohvale, rekla je prof. dr. Đulsa Bajramović.